Je li moguće previše sanjariti? – Neprilagođeno dnevno sanjarenje

18/07/2023

l

Carpe Diem

Svi smo skloni pribjegavati sanjarenju i ono je dio našeg mentalnog funkcioniranja. Tako većina ljudi sanjari gotovo svaki dan – netko manje,  a netko pak u većoj mjeri, što ukazuje na to da je ono duboko ukorijenjeno u ljudskoj prirodi. Stvaranje mentalnih slika i različitih scenarija omogućuje nam da razmišljamo o prošlosti i da se efikasnije nosimo s emocijama i raznim iskustvima, ali i da razmišljamo o svojim idejama, željama i budućnosti kakvu želimo. Dakle, ono je većini ljudi normalan dio svakodnevnog života koji pruža odmak od stresne svakodnevnice, bilo da se nalazimo u privatnosti vlastitog doma, u javnom prijevozu, na poslu, u školi i slično. Međutim, ponekad može poprimiti gotovo opsesivni oblik, što se naziva maladaptivnim sanjarenjem ili neprilagođenim dnevnim sanjarenjem.

Neprilagođeno dnevno sanjarenje je oblik odmicanja od realnosti i stvarnog svijeta do kojeg dolazi kada osoba provodi velik dio vremena, u prosjeku 4-5 sati dnevno, u živopisnim maštarijama i fantazijama. Osobe koje mu pribjegavaju se često povlače iz stvarnog svijeta te se gube u svojim maštanjima, što dovodi do ometanja u svakodnevnom životu. Najčešće je riječ o poteškoćama u socijalnim odnosima koji mogu trpjeti zbog pretjeranog sanjarenja. Osoba je manje prisutna i uključena u društvene aktivnosti, pa tako zanemaruje i važne interakcije sa svojim bližnjima, a umjesto toga se sve više povlači u svoj svijet. To može dovesti do osjećaja izolacije, nepovezanosti s okolinom te problema u održavanju zdravih odnosa s drugima.

Također, česti su i problemi s koncentracijom, gdje osoba teže usmjerava pažnju na zadatke i izazove koji su pred njom, pa zbog toga dolazi do negativnog utjecaja neprilagođenog dnevnog sanjarenja na produktivnost i postignuće vezano za školu, posao i ostale obaveze. Dakle, umjesto da se osoba usredotoči i usmjeri na izazove i situacije u stvarnom životu, ona se povlači u svoj unutarnji svijet gdje stvara nove i uzbudljive scenarije.

Naposljetku, neprilagođeno dnevno sanjarenje zasigurno ima negativan utjecaj na cjelokupno mentalno zdravlje osobe. S obzirom na to da se osoba, zbog zarobljenosti u svojim sanjarenjima, ne suočava adekvatno s problemima i stvarnim životom, može doći do povećanja intenziteta anksioznosti, depresije i općenito stresa kojeg doživljava. Neprestano izbjegavanje realnosti može dovesti do osjećaja gubitka kontrole nad vlastitim životom i nesposobnosti suočavanja s izazovima koji su pred osobom.

Kako ga prepoznati?

                Osobe koje su sklone neprilagođenom dnevnom sanjarenju su u potpunosti svjesne svog ponašanja, odnosno sanjarenja, te, za razliku od ljudi s psihotičnim poremećajima, kod njih ne dolazi do miješanja realnosti i fantazije. Oni svoje sanjarenje opisuju kao izrazito živopisno te da ga je teško prekinuti. Često ga potiču razni mediji, primjerice filmovi koje osoba gleda ili muzika koju sluša, a u trenucima sanjarenja osoba može izvoditi ponavljajuće i nesvjesne pokrete, kao što su pravljenje grimasa, smijanje, šaputanje, ljuljanje naprijed-nazad, itd.

Uz izrazito čestu prisutnost maštanja i fantazija, koje se često smatra i vrstom ovisnosti, ključno obilježje je značajno narušavanje svakodnevnih aktivnosti. Tako osoba koja pati od ovog stanja osjeća da se ne može koncentrirati i održavati pažnju vezano za aktivnosti u stvarnom svijetu, odnosno, ona osjeća značajan gubitak kontrole nad svojim sanjarenjem. Rezultat učestalog bijega u vlastiti zamišljeni svijet može dovesti do narušavanja socijalnih odnosa s drugima te do pada produktivnosti. Također, ove osobe mogu doživljavati tugu, ljutnju i frustraciju kada moraju „izići“ u stvarni život te se baviti i suočiti sa svakodnevnim zadacima, izazovima i poteškoćama. Uz navedeno, zbog poteškoća s prestankom maštanja, ove osobe mogu imati problema sa spavanjem budući da osoba vrijeme koje joj je potrebno za odmor i oporavak provodi angažirajući se u zamišljenim scenarijima.

Zbog čega dolazi do njega?

                Još uvijek nije u potpunosti razjašnjeno zbog čega dolazi do neprilagođenog dnevnog sanjarenja, no smatra se da postoje neki čimbenici koji doprinose razvoju ovog stanja. Tako osobe koje su doživjele određena traumatična iskustva u periodu djetinjstva mogu pribjegavati sanjarenju kako bi se suočili s proživljenim negativnim iskustvom. Kako bi izbjegli stres, osobe stvaraju vlastiti svijet u koji bježe i tako stvaraju začarani krug u kojem sanjarenje omogućuje olakšanje i mijenja ili zanemaruje bolne interakcije koje su se dogodile ili se trenutno događaju u stvarnom životu. Također, dosada i nedostatak stimulacije u stvarnom životu mogu potaknuti pojedince da se izgube u svojim fantazijama kako bi popunili osjećaj praznine koji osjećaju. Isto tako, pronađena je povezanost maladaptivnog maštanja s anksioznošću, depresijom i drugim mentalnim poremećajima, što upućuje na to da potencijalno postoji i genetska i neurokemijska komponenta u nastanku ovog stanja.

Kako si pomoći?

Živopisno sanjarenje kao takvo ne mora biti loše i ako niste sebe „uhvatili“ u pretjeranom sanjarenju vjerojatno ne patite od navedenog stanja. Međutim, ako počnete osjećati grižnju savjesti zbog vlastitog sanjarenja ili sram zbog njegovog sadržaja, moguće je da se upuštate u neprilagođeno dnevno sanjarenje. Dobra vijest je da ga je moguće regulirati, a prvi korak je svakako svjesnost.

Još neki koraci kojim možemo pomoći sami sebi su:

  1. Biti prisutan u trenutku – pomaže nam smanjiti neželjene misli i sanjarenje zbog usredotočenosti na ovdje i sada. Dokazano je da tehnike kao što su meditacije i mindfulness mogu pomoći usmjeriti pažnju na sadašnji trenutak.
  2. Postaviti jasne i realne ciljeve – važno je za sebe postaviti jasne, realne i male ciljeve i fokusirati se na praktične korake koje možemo poduzeti kako bismo ih ostvarili. Na taj način usmjeravamo energiju i pažnju prema konkretnom djelovanju, umjesto prema fantaziranju.
  3. Ograničiti sanjarenje – postavite si granice koliko vremena dnevno možete posvetiti sanjarenju i odredite vrijeme kada ćete mu se posvetiti. Korisno je postaviti alarm koji bi bio podsjetnik da je vrijeme za sanjarenje prestalo i je važno vratiti se u stvarnost.
  4. Biti aktivan – aktivnosti kao što su trčanje, vježbanje, šetnja, sport i slično nam mogu pomoći da ostanemo prisutni i svjesni vlastitog tijela i trenutka.
  5. Organizirati dan i imati rutinu – dobra organizacija dana svakako može pomoći kod neprilagođenog dnevnog sanjarenja. Kada osoba ima jasno definiran period za određene aktivnosti, manja je vjerojatnost da će se upuštati u prekomjerno sanjarenje.
  6. Smanjiti izloženost podražajima koji izazivaju sanjarenje – ako primijetite da postoje okidači koji potiču sanjarenje, pokušajte ih izbjegavati ili barem smanjiti izloženost.
  7. Strpljenje 😊 – svaka promjena zahtijeva puno vremena i truda, no nije nemoguće. Budite blagi prema sebi i nemojte se kritizirati ako ne uspijete iz prve.

Naši snovi mogu biti lijepi i služiti nam kao sredstvo za inspiraciju i kreativnost, no pretjerano upuštanje u isto dovodi do stanja koje nam značajno ometa svakodnevni život i predstavlja prepreku u postizanju ciljeva. Uz odgovarajuće korake, a ponekad i stručnu pomoć, možemo naučiti upravljati svojom maštom kako bi ona bila alat koji nas motivira da ostvarimo vlastitu stvarnost.

Autorica: Marta Čuljak, mag. psych.