Tri puta do otkrivanja smisla

19/07/2023

l

Carpe Diem

Koji je smisao života? Jedno od najtežih pitanja ikada postavljenih. Ta težina rezultat je mnogih faktora. Jedan od razloga je činjenica da je sam smisao, i bez drugog dijela sintagme, vrlo teško objasniti. Mnogi su se filozofi njime bavili kroz povijest. Ipak, nisu zatvorili to pitanje niti je itko do sada na njega dao odgovor koji bi zadovoljio svakog čovjeka. Vrlo su različita poimanja smisla – od toga da on budući da se kao pitanje javlja u ljudskom umu i duši mora postojati, preko toga da ga čovjek sam stvara pa sve do toga da ga je nemoguće i osmisliti. Ako je potonje točno, na nesreću su osuđeni svi osim onih koji su u stanju tu činjenicu ignorirati ili biti u redu sa besmislom. Je li moguće tako živjeti? Živjeti, ne životariti? Pitanje smisla života uglavnom izaziva različite emocije u ljudima. Doduše, određeni je broj onih koji ostaju ravnodušni pred ovom velikom tajnom, no to je kompleksna tematika za neku drugu prigodu. Većina ljudi razmišljajući o smislu u jednom trenutku dođu u stanje velike zbunjenosti, ali i straha od toga da ga nema ili da ga oni neće odgonetnuti. Životi većine ljudi takvi su da ovu nedoumicu, nakon što su joj se neko vrijeme prepuštali, potisnu iz vidnog polja. I to je vjerojatno dobro, ako uzmemo u obzir putove do pronalaska smisla o kojima govori Frankl – nijedan od njih ne uključuje ‘razmišljanje o smislu’. Dovoljno odvažan, a ekstremnim životnim okolnostima možda i primoran, Frankl se puno bavio pitanjem smisla. Nije se njime samo bavio, već ga je postavio kao središnji koncept psihoterapijskog pravca koji je utemeljio – logoterapije. Kako bi se održao kao koncept kojim se objašnjava uzrok i lijek za različitim ljudskim teškoćama i patnjama, morao je biti donekle definiran…ili nije? Frankl nas ne štedi težine koju pitanje smisla nosi. Ipak, daje nam nadu, smjernice i primjer kako se sa smislom sastati.

Tri puta do otkrivanja smisla

Izostanak Franklovog konačnog odgovora na pitanje o smislu života već dovoljno govori o njegovom pogledu na smisao. On se ne slaže s tezom o postojanju univerzalnog i konačnog smisla za sve ljude. Naprotiv, smatra kako svaki čovjek ima svoju jedinstvenu misiju i svoj jedinstveni smisao – u tome leži posebnost i neponovljivost svake osobe. Svakim novim danom i novim izazovom pred čovjeka se stavlja pitanje smisla koje je primarno egzistencijalno pitanje. Važno je naglasiti da se ‘pred čovjeka stavlja pitanje’, što znači da se od njega očekuje i odgovor. To je suprotno uvriježenom mišljenju da nam život treba pokazati smisao. Frankl kaže: mi smo ti koji svom životu dajemo smisao. Nepostojanje konačnog odgovora o smislu ostavlja odgovornost za otkrivanje smisla svakom pojedincu. Logoterapija bit postojanja vidi upravo u odgovornosti i stoga je njezin cilj probuditi odgovornost pojedinca, potaknuti ga da sam odluči čemu teži i koja je svrha njegova života. Prema logoterapiji smisao je moguće otkriti na 3 načina: ostvarivanjem nekog djela, upoznavanjem ili doživljavanjem nečega te stajalištem koje zauzimamo prema neizbježnoj patnji. Frankl dodatno pojašnjava zadnja dva načina – ljubav i patnju. Ljubav nam omogućava uvid u srž druge osobe, ono najbolje u njoj, sav potencijal koji ta osoba nosi. To nas ispunjava na način koji je teško verbalizirati i stvara trenutke u kojima nam smisao zabljesne jasno kao dan, i daljnja objašnjenja nisu potrebna. Patnja, koju svatko u životu doživi, također otvara put za otkrivanje smisla. Dakako, tu treba biti mudar. Smisao možemo otkriti i bez patnje, tvrdi Frankl, i stoga ne treba nepotrebno patiti. Kada je to moguće, patnju treba izbjeći i umanjiti, u suprotnom smo mazohisti ili uživamo u poziciji žrtve. Neizbježna patnja prisutna je u životu svakoga čovjeka, nju treba naučiti prihvatiti i izdržavati te kroz nju otkrivati svoje snage i jačati karakter. U patnji se otkriva najveća i od svega jača ljudska sloboda, a to je sloboda da se u bilo kojoj situaciji može izabrati vlastiti stav prema toj situaciji. Dakle, nismo primorani biti žrtve nesretnih okolnosti i nepravde. Jači smo od toga, možemo pronaći život tamo gdje smo mislili da on prestaje. Ovakvo razmišljanje ohrabrujuće je i poticajno za one koji žele živjeti punim plućima i uzeti najbolje od života. S druge strane, onima koji ne žele napustiti ulogu žrtve i za sve kriviti okolnosti vjerojatno je iritantno. Naravno da put pronalaska smisla u dubokoj patnji nije nimalo lagan i mnogi na tom putu posustanu. Ipak, one koji su ustrajali život je višestruko nagradio. Primjer za to je i život Viktora Frankla, koji je preživio naizgled nemoguće te iz tog užasnog iskustva obogatio svoj život, ali i živote brojnih generacija nakon njega. Dobra vijest je da imamo još barem dva puta na kojima se može sresti smisao. Pravo pitanje je želimo li se probuditi, uhvatiti ukoštac sa životom i početi živjeti punim plućima. Izbor je na nama, a svi razlozi, pred Franklovim primjerom, pomalo zvuče kao puke izlike.

Nadsmisao

Frankl kada govori o smislu, uglavnom se usredotočuje na konkretnu stvarnost, odnosno traženje i nalaženje smisla u svakodnevnom životu. Smisao smatra neponovljivim i jedinstvenim u svakom danom trenutku, ali ide i korak dalje te uvodi pojam nadsmisla. Nadsmisao ili zadnji smisao nužno nadmašuje čovjekove intelektualne sposobnosti, ulazi u sferu transcendentalnog. U tom kontekstu Frankl govori da se od čovjeka ne traži “da podnosi besmislenost života; nego da radije prizna svoju nesposobnost shvatiti bezuvjetnu smislenost razumskim pojmovima.“ I dok nam nije dano dokučiti zadnji smisao, i sama nas činjenica da on postoji može umiriti i probuditi nadu. Uz to, navedeni putovi otkrivanja smisla, često nas dovode do osjećaja smisla koji nismo u stanju verbalizirati. To su uglavnom samo momenti vrlo jasnog shvaćanja smislenosti postojanja, koji kao da nam daju predokus nadsmisla kojeg ćemo jednom spoznati.

Autorica: Gabrijela Jukić, univ. bacc. psych.